Mirela Buljugić i borba za sigurnost: Priča koja potresa Kalesiju
U Kalesiji, malom gradu smještenom u srcu Bosne i Hercegovine, situacija je postala alarmantna nakon što je otkriveno da Mirela (Makalic) Buljugić, samohrana majka dvoje djece, već mjesecima trpi psihičko nasilje i prijetnje. Njena priča nije samo lična tragedija, već i ogledalo šireg problema nasilja nad ženama koje pogađa mnoge porodice u regiji. Jedno od njene djece ima autizam i teško zdravstveno stanje, što dodatno otežava njen položaj i čini ovu situaciju još dramatičnijom. Ova priča uzburkala je duhove u lokalnoj zajednici i otvorila važnu diskusiju o pitanjima sigurnosti i pravde za žene i roditelje u Bosni i Hercegovini.
Prema informacijama koje su dospjele u javnost, Mirela je izložena pritiscima od strane nekoliko osoba, uključujući bivšeg partnera R.S. i njegovu suprugu M.M.. Prijetnje koje je primala su dostigle tačku kritičnosti; ona se sada mora boriti ne samo za svoju sigurnost, već i za sigurnost svoje djece. Nažalost, i pored postojeće sudske odluke o zabrani prilaska od strane R.S., on se i dalje pojavljuje u blizini, očigledno ignorirajući zakonske propise. Ova situacija stvara dodatni strah među mještanima, koji se pitaju koliko je zapravo efikasan pravni sistem kada se suočava s takvim prijetnjama.
Neodgovornost institucija
Jedna od najzabrinjavajućih tačaka u ovoj situaciji je reakcija nadležnih institucija, posebno policije. Iako su policijski službenici upoznati s Mirelinim slučajem, njihova reakcija se svodi na prosto “opomenut ćemo ga”, što izaziva duboko razočaranje među stanovnicima Kalesije. Ovo ponašanje dodatno podstiče osjećaj bespomoćnosti i straha među žrtvama nasilja, koje često nemaju povjerenja u institucije koje bi trebale da ih zaštite. Kako Mirela nastavlja svoju borbu, sve je očiglednije da su joj potrebne hitne mjere zaštite, a ne samo verbalne opomene, kako bi se osigurala sigurnost nje i njene djece.
Peticija za isključenje iz stana
Osim fizičkog nasilja, Mirela se suočava i s emocionalnim pritiscima iz svoje sredine. Stanari zgrade u kojoj živi potpisali su peticiju u kojoj traže da se ona i njena djeca isele. Više od polovine stanara stavilo je svoj potpis, što dodatno pogoršava njen već težak položaj.
Ova situacija otvara važno pitanje o solidarnosti i empatiji unutar zajednice, kao i o tome kako se obično percipiraju žrtve nasilja. Umjesto da pruže podršku, mnogi su odabrali da se distanciraju i okrenu leđa, pokazujući time kako su predrasude i strahovi jači od ljudskosti.
Osnaživanje žena i borba protiv nasilja
Mirela, uprkos svim teškoćama, ostaje odlučna u svojoj borbi. “Borim se za svoju djecu”, ističe ona, dodajući da je izgubila posao zbog pritisaka koje doživljava. Ovaj slučaj služi kao snažan podsjetnik na to koliko je važno osnažiti žene i pružiti im podršku u trenucima krize.
Na razini cijele zajednice, potrebno je podići svijest o problemima s kojima se suočavaju žrtve nasilja, kako bi se spriječilo da se slične situacije ponove. Organizacije koje se bave zaštitom prava žena i djece moraju biti bolje opremljene i podržane kako bi mogle djelovati efikasno i pravovremeno.
Tragedija u Kalesiji: Lekcija iz prošlosti
Ovaj slučaj također vraća sjećanje na nedavnu tragediju u Kalesiji, kada su Inela i njen sin izgubili život zbog nasilja. Građani su tada upozoravali da se takve stvari ne smiju ponavljati, a sada, kada se slična situacija odvija pred našim očima, važno je djelovati.
“Ne smijemo dozvoliti da se ponovi ista sudbina!” upozoravaju aktivisti i građani, naglašavajući potrebu za većim angažmanom društva u borbi protiv nasilja. Ova tragedija je poslužila kao važna lekcija, ali se čini da se mnogo toga nije promijenilo, posebno u pogledu reakcije institucija na prijave nasilja.
U konačnici, slučaj Mirele Buljugić nije samo priča o jednoj ženi koja se bori za opstanak. To je poziv na akciju za cijelu zajednicu, poziv da se zajedno suprotstavimo nasilju i pružimo podršku onima kojima je najpotrebnija. Vreme je da se probudimo i shvatimo da je svaka žrtva nasilja zaslužna za sigurnu i podržavajuću sredinu u kojoj može slobodno živjeti i odgajati svoju djecu. Naša društvena odgovornost je da se borimo za pravdu i zaštitu onih koji su najranjiviji, jer samo zajedničkim snagama možemo stvoriti društvo koje će biti otpornije na nasilje i koje će pružiti šansu svima, a posebno onima koji su u potrebi.
