Kada je VRS ušla u selo 1992. i vidjela slogu Bošnjaka i Srba: “Niti ste vi Srbi, niti ste vi Bošnjaci”
Uvod: Jedinstveno selo usred vihora rata
Rat u Bosni i Hercegovini 1992. godine donio je mnoge tragedije, ali i priče o nesvakidašnjoj ljudskoj solidarnosti i suživotu. Jedno malo selo postalo je simbol takvog zajedništva. Kada su vojnici Vojske Republike Srpske (VRS) stigli u to mjesto, ostali su zatečeni nesvakidašnjim prizorom – Bošnjaci i Srbi živjeli su složno, rame uz rame, bez podjela i mržnje. Njihov odgovor na takvu slogu bio je neobičan: “Niti ste vi Srbi, niti ste vi Bošnjaci”, i nastavili su dalje, ne nanoseći zlo tom mjestu.
Kako je selo uspjelo sačuvati mir?
Selo o kojem je riječ bilo je jedno od rijetkih u Bosni i Hercegovini gdje su međuetnički odnosi ostali netaknuti i tokom najtežih trenutaka rata. Ljudi koji su tu živjeli nisu dozvolili da ih podjele, politika i propaganda razdvoje.
🔹 Međusobno pomaganje – Kada bi jednoj porodici ponestalo hrane, druga bi joj pomogla, bez obzira na vjeru i naciju.
🔹 Zajednički rad – Polja su se obrađivala zajedno, a stoka se čuvala kolektivno, kao da nikakvog rata nije bilo.
🔹 Odbijanje mržnje – Mještani su ignorisali pozive na sukob, čvrsto vjerujući da samo zajedništvom mogu preživjeti.
Susret sa VRS: Neočekivana reakcija vojske
U ljeto 1992. godine, kolona vojnika VRS-a ušla je u selo. Očekivali su da će naići na uobičajene ratne podjele – zaraćene strane, napuštene kuće, ili bar strah među mještanima. Umjesto toga, dočekali su ih ljudi koji su im rekli da u ovom selu nema neprijatelja i da ovdje svi žive kao jedna porodica.
Jedan od vojnika, navodno, tada je rekao:
“Niti ste vi Srbi, niti ste vi Bošnjaci. Vi ste nešto drugo. Nastavite tako.”
Umjesto nasilja, vojska se povukla i nastavila svojim putem, ostavljajući selo netaknuto.
Poruka seljana: Suživot je moguć
Mještani ovog sela kasnije su pričali kako su mnogi odbijali vjerovati da su uspjeli izbjeći strahote rata. Njihova priča ostala je kao rijedak primjer da ni u najmračnijim vremenima nije nemoguće sačuvati ljudskost.
Jedan stariji mještanin rekao je kasnije:
“Mi smo znali da rat nije naš. Naš rat je bio protiv gladi, siromaštva i nesreće, ne protiv naših komšija.”
Zaključak: Lekcija za budućnost
Ovo selo danas više nije isto – mnogi su se odselili, neki su preminuli, ali priča o njemu i dalje živi. Njihov primjer pokazuje da podjele nisu neizbježne i da su ljudi, kada to odluče, sposobni odbaciti mržnju i živjeti u miru.
Da li bi ovakva sloga mogla ponovo postati stvarnost u današnjoj Bosni i Hercegovini? To zavisi od svih nas.
