Težak put djevojčica Zahre i Zejne: Priče o prisilnim brakovima u Libanu
U savremenom svijetu, gdje se prava žena i djevojčica sve više ističu, još uvijek postoje mračne strane koje ostaju skrivene u društvenim običajima i tradicijama. Dvije mlade djevojčice iz Libana, Zahra i Zejna, postale su simbol hrabrosti nakon što su javno progovorile o svojim traumatičnim iskustvima kao žrtve prisilnih brakova. Njihove priče, podijeljene tokom gostovanja na televiziji “LBC Europe”, otkrivaju brutalnost i posljedice koje ovakvi brakovi mogu donijeti, posebno kada su u pitanju maloljetnice. Ove priče nisu samo njihova lična iskustva, već i odraz šireg društvenog problema koji zahtijeva hitnu pažnju i promjene.
Prisilni brakovi: Početak patnje
Zahra, koja je ušla u mut’a brak sa 40-godišnjim muškarcem, svjedoči o svojim iskustvima koja su započela kada je imala samo 14 godina. S druge strane, Zejna je bila u braku sa 35-godišnjim Abu-Hasanom. Obje djevojke su prošle kroz godine patnje, koje su uključivale emocionalno i fizičko zlostavljanje, a odlučile su progovoriti o svojim iskustvima kako bi osvijetlile mračnu stranu ugovorenih brakova. Njihova hrabrost nije samo stvar lične borbe, već i apel za promjene u društvu koje često zatvara oči pred ovim problemima. Ovakvi brakovi često su rezultat tradicija koje ignoriraju emocionalne i fizičke potrebe mladih djevojaka.
Zahrina ispovijest: Osvrt na brutalnost
U viralnom snimku, Zahra je podijelila svoje iskustvo, govoreći o brutalnosti svog muža koji je s njom postupao kao s objektom, a ne kao s ljudskim bićem. “Kada želi da spava sa mnom, to radi brutalno i silom, kao životinja”, rekla je. Ova izjava odražava ne samo njene lične boli, već i stvarnost mnogih drugih djevojaka koje su se našle u sličnim situacijama. Prisilna prava, koja su trebala pružiti ljubav i sigurnost, pretvorila su se u noćnu moru. Zahra je također ukazala na to kako su emocionalna oštećenja dugoročna i teško ih je prevazići, što je dodatno potvrdilo koliko je važno da se o ovim pitanjima otvoreno razgovara.
Podrška ili ignorisanje? Reakcija porodice
Na pitanje kako su roditelji reagovali na njene muke, Zahra je priznala da nije imala pravu podršku. Njen otac je pokušao da je umiri govoreći joj da će se stvari popraviti, dok je njena majka izbjegavala da razgovara o tim problemima, smatrajući da bi se djevojke jednostavno trebale “povinuti pravilima”. Ova situacija oslikava širu porodičnu dinamiku i društvene norme koje često ne pomažu žrtvama, već ih dodatno marginaliziraju. Takvi obrasci ponašanja često dovode do osjećaja usamljenosti i bespomoćnosti kod žrtava, ostavljajući ih bez potrebne emotivne podrške u najtežim trenucima.
Mut’a brak: Razumijevanje fenomena
Mut’a brak je privremeni brak koji se najčešće praktikuje unutar nekih šiitskih muslimanskih zajednica. Ovi brakovi mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko godina, a često se koriste kao opravdanje za seksualne relacije bez dugoročnih obaveza. Teološki, mut’a brakovi su zamišljeni kao način regulisanja intimnih odnosa u skladu sa religijskim pravilima. Međutim, kritičari smatraju da se često zloupotrebljavaju, naročito u kontekstu eksploatacije žena i djevojčica. Ova praksa postavlja ozbiljna pitanja o pravima žena i njihovoj autonomiji, posebno u kontekstu patrijarhalnih struktura unutar društava koja se oslanjaju na tradiciju.
Socijalna stigma i potreba za promjenama
Priče Zahre i Zejne nisu izolovani slučajevi. One su dio šireg problema koji uključuje socijalnu stigmu prema ženama i maloljetnicama koje su žrtve ovakvih praksi. U društvima gdje se tradicionalne vrijednosti visoko cijene, žene često bivaju okrivljene za svoje sudbine, a ne shvatajući da su često žrtve okolnosti koje ne mogu kontrolisati. Kako bi se osigurao bolji položaj žena u društvu, potrebno je raditi na promjenama u zakonodavstvu, kao i na podizanju svijesti o pravima žena. Zakonodavne promjene koje bi osigurale zaštitu žena od prisilnih brakova i drugih oblika nasilja su ključne, ali također je važno i raditi na obrazovanju zajednice kako bi se promijenili tradicionalni obrasci mišljenja koji podržavaju ovakve prakse.
Završna riječ: Hrabrost za promjenu
Hrabrost Zahre i Zejne da progovore o svojim iskustvima može biti inspiracija za mnoge druge. Njihova priča služi kao poziv na akciju za društvo da se suoči s ovim problemima i da pruži podršku svim žrtvama. Promjene su neophodne kako bi se osiguralo da nijedna djevojka ne prođe kroz slične traume. Svi mi imamo odgovornost da radimo na stvaranju svijeta u kojem su prava žena i djevojčica zaštićena i cijenjena. To podrazumijeva ne samo pravne reforme, već i promjene u stavovima i uvjerenjima koja često dovode do perpetuiranja nasilja i nepravde. Samo kroz zajednički angažman možemo stvoriti društvo koje će biti sigurno i pravedno za sve njegove članice.
