- Svi prepoznaju ostarjelu pjevačicu Šemsu Suljaković, koja je imala značajan utjecaj na pop industriju. Već znamo da je pjevačica odavno napustila estradnu publiku, u ovom članku pričamo o njenoj životnoj priči koja meni nije laka…
Kada se život opisuje kao pjesma koja sadrži i tugu i radost, najčešća fraza je opis žene kakva je Šemsa Suljaković. Desetljećima se njezino ime veže uz glazbu, uz duh naroda, uz noćni život i refrene koji su se pjevali iz duše. No, iza pozornice, iza mikrofona i lightshowa, priča se sve samo ne jednostavna priča. Priča o sukobu, boli i otpornosti majke koja nikada nije odustala.
U glazbeni svijet uključila se početkom 1970-ih, kada se narodna glazba uglavnom slušala na kazetama, au pubove se dolazilo s emocijama. I dok je njezina karijera napredovala, publika je postala svjesna što se događa iza kulisa – njezin osobni život uvijek je bio zanimljiv. Kako nije bila obična, ako je njezin put bio?
Udala se sa godinu dana mlađim muškarcem sa 16 godina, unatoč tome što je od njega bila starija samo godinu dana. Tada je on još bio u osnovnoj školi, a ona je već ušla u svijet žena. Iz te veze, koja je trajala samo dvije godine, dobili su sina Almira, koji im je bio najveća nagrada. Nakon razvoda, koji je uslijedio brzo, Šemsa je ostala sama sa sinom, namjeravala se boriti i za sebe i za sina. Rijetko je pričala o tom razdoblju, možda zato što su bolovi bili prejaki ili zato što je naučila da se neke rane ne mogu zaliječiti šutnjom.
No, ono što je najistaknutije u njezinoj životnoj priči jest njezina patnja tijekom sukoba. U tom mračnom razdoblju umrla su joj dva brata – jedan rođeni, a drugi od strica, iz Brčkog. Sama rečenica “Dva sam brata pretrpjela” dovoljna je da dočara teret koji se riječima ne može u potpunosti riješiti. Međutim, njezini problemi još nisu riješeni. I njen sin Almir, koji je bio samo sretan, stradao je. Proboden je zalutalim metkom, od kojih je posljednji prošao kroz njegovu primarnu arteriju. Zamislite majku koja promatra krv svog sina kako lije, pokušava mu pomoći, ali ima dovoljno sreće da preživi. Danas je zahvalna na prilici da vidi svoje unuke i snahu, a oboje su, kako kaže, “divni”. I to je ono zbog čega će biti najviše hvaljena.
Danas, s obzirom da je scena više ne zabavlja kao prije, Šemsa Suljaković posvetila je svoju obitelj. Više se posvetila druženju s unucima, onima koji je cijene takvu kakva jest, bez ikakve dodatne šminke, bez neke posebne galame i nastupa. Tvrdi da nijedno od njene djece nije bilo talentirano za muziku, ali da su njeni unuci rado govorili da im je baka Šemsa, što je njoj više nego dovoljno.
- Njezin narativ zapravo je narativ brojnih žena s ovih prostora – onih koje su se prerano rodile, same podigle djecu, preživjele sukob na nogama, bez suza pred drugima, a danas su osnivačice svojih obitelji. Nasuprot tome, malo tko ima hrabrosti o tome govoriti javno, direktno i bez pompe, kao što to čini Šemsa.Nikada nije tražila sućut. Nikada nije ispitivala. Sve što je posjedovala, zaslužila je – glasom, sukobom i odlučnošću. I iako je bila povrijeđena životnim nasiljem, nikada nije izgubila utjehu koju su ljudi cijenili. Mnogi je danas pamte kao izvrsnu pjevačicu, ali i kao ženu srca velikog poput pjesme.
