Da li je moguće posjedovati svijest o trenutku vlastite smrti? Ovo pitanje ostaje jedno od najvećih misterija ljudskog postojanja. Od davnina, bezbrojni pojedinci i mnogi istraživači nastoje razjasniti ovu enigmu, istražujući iskustva onih koji su se vratili iz stanja kliničke smrti. Naučna istraživanja danas nude nove poglede na stanje svijesti u samom trenutku smrti, pokušavajući razumjeti kako ljudi reaguju kad su suočeni s predstojećim krajem.
Jedan od klasičnih pojmova vezanih za smrt je percepcija crne boje, koja se dugo smatrala simbolom kraja. Međutim, istraživanja su otkrila da mnogi koji su prošli kroz iskustvo kliničke smrti navode sasvim drugačiju boju – nijansu plave, što se može povezati s neurološkim procesima u mozgu kada dolazi do pada nivoa kiseonika. Kako tijelo prestaje da prima krv i kiseonik, mozak počinje proizvoditi specifične slike i percepcije koje mogu biti vrlo snažne i živopisne.
Studija Univerziteta u Southamptonu daje jedan od najzanimljivijih uvida u ovu temu. Tokom istraživanja, tim naučnika je prikupio podatke od preko 2.000 ljudi koji su prošli kroz stanje kliničke smrti. Mnogi od ovih ispitanika opisali su da su imali svijest i nakon što je njihovo srce prestalo kucati. Iako mozak brzo gubi funkciju nakon prestanka rada srca, određeni dijelovi svijesti mogu opstati i do tri minute. Tokom tog kratkog vremena, ljudi su izvještavali o raznim iskustvima, kao što su lebdenje izvan tijela, osjećaj mira i povratak uspomena, čak i onih zaboravljenih.
Jedan od ispitanika izjavio je: “Sećam se da sam ležao u kolima hitne pomoći, ali činilo mi se kao da posmatram scenu izvan svog tijela. Bilo je to vrlo čudno iskustvo, gotovo kao san, ali sam siguran da sam posmatrao svoje tijelo u kolima.” Ovakva iskustva, poznata kao “van-tjelesna iskustva,” sve su češća u opisima ljudi koji su doživjeli kliničku smrt.
Neki ljudi također prijavljuju susrete s preminulim voljenima. Jedan od učesnika istraživanja je ispričao: “Nakon teške saobraćajne nesreće, kada mi je srce prestalo da kuca, ugledao sam svog pokojnog brata. Njegove riječi su bile jasne: ‘Uskoro ćeš mi se pridružiti.’ Ubrzo nakon toga, nestao je u etru.” Iskustva poput ovog često su puna emocionalnog naboja, a mnogi ih opisuju kao jedan od najvažnijih susreta u svom životu. Psiholozi koji istražuju ovakve doživljaje sugeriraju da mozak, u trenucima velikog stresa, može proizvoditi snažne slike i emocije koje povezujemo sa sigurnošću i utjehom, što bi moglo objasniti pojavu voljenih osoba u trenucima smrti.
Za one koji su prošli kroz kliničku smrt, ovi trenuci između života i smrti imaju dugotrajne efekte. Istraživanja sugeriraju da svijest, ili bar osjećaj svijesti, traje nekoliko minuta nakon fizičkog prestanka rada srca, omogućujući kratak, ali snažan uvid u prijelaz iz života ka smrti. Naučnici se slažu da postoji mnogo nepoznanica, ali sve veći broj istraživanja pomaže nam da razumijemo šta se zaista događa u ljudskom mozgu u tim presudnim trenucima.
Zaključak je da, iako znanost još nema sve odgovore, postoje jasni dokazi koji podržavaju ideju da svijest može kratkotrajno opstati i nakon fizičkog prestanka života. Ova istraživanja otvaraju vrata novim pitanjima o prirodi ljudske svijesti i onome što nas očekuje u tom prelaznom trenutku između života i smrti.
Takva pitanja podstiču dublju refleksiju i fascinaciju, te ostavljaju otvoren prostor za dalja istraživanja koja će možda jednog dana razjasniti ovu najveću misteriju.
