Kako temperature padaju i dani postaju prohladni, mnogi se suočavaju s neočekivanim “gostima” u svojim domovima – smrdibubama. Ovi mali insekti, poznati po svom karakterističnom i izrazito neugodnom mirisu, traže topla i suha mjesta kako bi preživjeli zimu.
- Njihova potreba za skloništima vodi ih do pukotina u fasadama, loše izoliranih prozora i drugih sitnih otvora kroz koje ulaze u kuće i stanove. Zato je prvi korak u borbi protiv smrdibuba zatvaranje svih rupa i oštećenja na vanjskoj strani objekta, jer prevencija uvijek donosi najbolje rezultate.
Smrdibube – karakteristike i ponašanje
Smrdibube pripadaju porodici Pentatomidae i lako se prepoznaju po ovalnom, spljoštenom tijelu i karakterističnom trouglastom dijelu na leđima, koji prekriva dio abdomena. Njihova veličina rijetko prelazi dva centimetra, a najčešće su u nijansama smeđe i zelene boje. Miris kojim su postale poznate potiče iz posebnih žlijezda i koristi se isključivo kao obrana od predatora. Kada se smrdibube osjećaju ugroženo, oslobađaju te hemikalije, što je neugodno za ljude, ali nije opasno za zdravlje.
Prirodna sredstva za borbu protiv smrdibuba
- Prirodna sredstva za borbu protiv smrdibuba često se pokazuju učinkovitima. Vrtlari preporučuju prskanje biljaka otopinom sode bikarbone i vode, dok mnogi savjetuju postavljanje mente i češnjaka blizu ulaza i prozora. Miris tih biljaka smrdibubama je izrazito odbojan, zbog čega će ih zaobići u potrazi za skloništem. Neki idu i korak dalje, koristeći eterično ulje paprene metvice razrijeđeno u vodi, koje raspršuju po kritičnim mjestima poput prozorskih dasaka i balkonskih vrata, stvarajući zaštitnu aromatičnu barijeru.
Smrdibube u zatvorenom prostoru
Prema stručnjacima iz Agronomskog fakulteta u Zagrebu, smrdibube obično ne nanose ozbiljnu štetu ljudima ako ostanu u zatvorenom prostoru. U većini slučajeva, smrdibube nađu mirno mjesto, prezime i potom uginu do proljeća. Iako njihova prisutnost može biti uznemirujuća, važno je napomenuti da se tokom zime ne razmnožavaju u unutrašnjosti objekta, pa stoga nema straha od njihove invazije u zatvorenom prostoru. Međutim, neugodan miris predstavlja pravi problem, pogotovo kada se pokuša ukloniti smrdibubu golim rukama. Stoga se preporučuje korištenje papira ili rukavica kako bi se pažljivo iznijele van.
Prirodni repelenti za vrtove
- Osim što su smrdibube neželjeni gosti u domovima, one su i poznati poljoprivredni štetnici. Smrdibube se hrane biljnim sokovima i mogu oštetiti plodove i lišće u vrtovima. Poljoprivrednici i hobisti često pribjegavaju prirodnim metodama zaštite jer kemijska sredstva mogu narušiti ravnotežu u vrtu. Jedan od učinkovitih pripravaka je tekućina od čilija i češnjaka kuhana u vodi. Kada se ohladi i razrijedi, može se raspršivati po biljkama i otvorima u kući, stvarajući dodatnu barijeru protiv ovih insekata.
Ekološka zaštita i preporuke
Prema informacijama portala 24sata.hr, mnogi vlasnici kuća svjedoče da smrdibube posebno bježe od mirisa metvice. Postavljanje staklenki s mentom na prozore i balkone ili prskanje eteričnim uljem paprene metvice pokazalo se kao vrlo efikasna obrana. Osim toga, kombinacija octa i vode u bočici s raspršivačem može poslužiti kao jednostavno rješenje koje tjera smrdibube iz prostora.
Na našem području poznate su i dvije srodne vrste smrdibuba – Raphigaster nebulosa i Dolycoris baccarum. Iako izgledaju slično klasičnim smrdibubama, razlikuju se po sitnim dlačicama na tijelu. Bez obzira na vrstu, sve smrdibube koriste isti mehanizam obrane – neugodan miris koji ih čini nepoželjnima u zatvorenom prostoru.
Zaključak
- Kako navodi Hrvatski zavod za zaštitu bilja, najbolji način borbe protiv smrdibuba jest kombinacija prevencije i prirodnih sredstava. Redovito zatvaranje svih pukotina, održavanje prozora i vrata te korištenje biljnih pripravaka značajno smanjuju njihovu prisutnost. Ako se ipak nađu u domu, važno je ne paničariti – smrdibube nisu opasne, već samo traže zaklon.
Iako smrdibube mogu biti dosadne, treba imati na umu da one ne donose ozbiljne prijetnje. Uz malo pažnje i korištenje prirodnih metoda, lako možete spriječiti njihovo zadržavanje u kući. Miris metvice, češnjaka ili čilija postaje jednostavna, a pritom ekološki prihvatljiva zaštita. Umjesto da ih uništavate, dovoljno je stvoriti okruženje koje im nije privlačno, te ih nježno usmjeriti dalje od vašeg doma.
