Priča o ljubavi, izazovima i porodici: Ružica iz Srbije i njen život u Grčkoj
Ružica, žena iz Srbije, započela je svoju priču prije više od dva decenije kada je na ljetovanju u malom grčkom mjestu Stavros upoznala Harisa, lokalnog konobara. Ovaj susret nije bio samo prolazna epizoda; bio je to trenutak koji će zauvijek promijeniti njen život. Njihova impulzivna odluka da se venčaju u samo šest dana postala je temeljni kamen jedne neobične, ali snažne porodice. Mnogi su sumnjali u tu brzu odluku, ali njihova ljubav je preživjela test vremena i opstala više od dvadeset godina, čineći ih istinskim partnerima u životu. Ružica često naglašava da je njihova veza prožeta strastvenim trenucima i zajedničkim snovima, koji su ih vodili kroz različite životne izazove.
Nakon venčanja, Ružica i Haris su se preselili u Solun, gdje su započeli novu životnu etapu. Njihov dom postao je mjesto gdje se susreću kultura i tradicija srpske i grčke zajednice. Odrastajući u dvojezičnom okruženju, njihova djeca su slavila i srpske slava i grčke praznike, stvarajući jedinstven identitet koji je obogatio njihove živote. Ružica često ističe da su ljubav i zajedništvo bili ključni faktori u izgradnji njihove porodice. „Nije bilo lako, ali smo zajedno prolazili kroz sve izazove,“ priznaje ona, dodajući da su se njihovi svakodnevni trenuci provodili u zajedničkom radu i razumijevanju, čime su ojačali svoj odnos.
Izazovi roditeljstva sa posebnim potrebama
Iako je njihova priča ispunjena ljubavlju, nisu im nedostajali izazovi. Najveći test došao je s rođenjem najmlađeg sina, Petrosa, koji se suočava s razvojnim teškoćama. Ružica se prisjeća trenutka kada su prvi put shvatili da nešto nije u redu: „Bilo je to poput groma iz vedra neba. Sve što smo planirali odjednom je nestalo.“ Umesto da se prepuste očaju, odlučili su da se bore, suočivši se s raznim preprekama, od birokratskih do emotivnih. „Dok smo prolazili kroz proces, shvatila sam koliko je važno biti snažan, ne samo kao roditelj, već i kao partner,“ dodaje Ružica, ističući da je njihova zajednička borba za zdravlje i sreću njihovog sina postala centralna tačka njihovog života.
U svojoj borbi, Ružica i Haris su se suočili s mnogim teškoćama, uključujući nedostatak institucionalne podrške. Iako Grčka nudi osnovne zdravstvene usluge za djecu s poteškoćama, većina odgovornosti leži na porodicama. „Svaki dan je nova borba — od zakazivanja terapija do suočavanja sa predrasudama društva,“ objašnjava Ružica. Ova borba predstavlja ne samo fizički napor, već i emocionalno iscrpljivanje. Često se osjeća usamljeno, a Haris se ponekad suočava s sopstvenim stresom, što dodatno komplikuje njihovu situaciju. „Haris je sjajan otac, ali se na različite načine nosimo sa pritiscima. On više pokušava da zadrži optimizam, dok ja često preuzmem veći deo tereta,“ dodaje ona, naglašavajući važnost zajedničkog suočavanja s izazovima.
Emocionalna povezanost i izazovi braka
Psihologinja Jelena Stanić ističe da parovi čija djeca imaju posebne potrebe često gube emotivnu povezanost zbog stresa i umora koji ih okružuje. Ružica se mnogo puta suočila s osjećajem da je između nje i Harisa postavljen zid — nije to zid neprijateljstva, već zid tuge i umora. „Možda više nemamo vremena za male znakove pažnje, ali ljubav nije nestala; samo se promijenila,“ naglašava ona. Ovaj preokret u dinamici veze može biti izazovan, ali Ružica i Haris nastavljaju raditi na svom odnosu. Svake subote provode vrijeme zajedno, bez djece, kako bi obnovili svoj ljubavni odnos, a to se pokazalo kao ključ uspjeha u njihovom braku.
Uprkos svemu, Ružica se i dalje nada i vjeruje u snagu svog braka. „Ljubav koju imamo nije bezbrižna, ali je čvrsta i stvarna. Zajedno se suočavamo s neizvjesnostima i borimo za bolje sutra. Porodica je naša najveća snaga,“ kaže ona, naglašavajući važnost zajedništva koje ih pokreće naprijed. Njena priča nije samo lična borba, već i simbol otpornosti i hrabrosti svih roditelja koji se suočavaju s izazovima roditeljstva sa djecom s posebnim potrebama. Ova borba ne samo da oblikuje njihovu porodicu, već utiče i na širu zajednicu, inspirišući druge roditelje da se ne predaju.
Ružica je postala glas mnogih žena koje se bore za svoje porodice, ali i za sopstvenu emocionalnu dobrobit. U intervjuu sa novinarkom Lanom Vidović, ona ističe: „Žene poput mene ne traže savršenu priču, već samo razumevanje i podršku. Naša svakodnevnica nije glamurozna, ali u njenoj jednostavnosti leži naša snaga.“ Ova izjava oslikava stvarnost mnogih roditelja koji pokušavaju pronaći ravnotežu između ljubavi i izazova. Ružica se bori ne samo za svoje djece, već i za sve one koji se suočavaju sa sličnim izazovima, stvarajući platformu za dijalog i podršku unutar zajednice.
