- Pojedinac koji trenutno ima najveći značaj u dinastiji Grand Production ima skladan i zadovoljan život, već su prebrodili sve financijske ili osobne probleme. Međutim, to nije uvijek bio slučaj. Saša Popović je u razdoblju ranjivosti prepoznao težak put kojim je krenuo kako bi postao najslavnija ličnost srpske kulture.
Osim financijske devastacije izazvane ulaganjem u banku Dafine Milanović, Sašu Popovića zatekao je i pojedinačni događaj koji ga i dalje prati – obiteljska tragedija koja se dogodila u godinama njegova odrastanja, u kojima mu je otac bio najpotrebniji. Ovaj događaj ostavio je trajni trag na njegovim emocijama.
Kao dijete, odrastajući u stabilnom, vjerskom kućanstvu koje je vodio svećenik, imao sam sreću da su sve moje potrebe bile zadovoljene od malih nogu. U sretnoj eri Lepe Brene i “Slatkog grijeha” imao sam financijskih uspjeha i brižljivo štedio novac u banci pokojne Dafne Milanović. Međutim, poput mnogih drugih štediša, imao sam nesreću da izgubim sav svoj ulog. Bio je to klasičan primjer posjedovanja svega, zatim gubitka svega i konačnog dobivanja. Nekoliko godina kasnije, s Brenom i Bobom Živinovićem, pokrenuo sam novi posao pod nazivom Grand produkcija. Tada su se pojavila bolna sjećanja iz mladosti koja su ostavila trajni trag u mom srcu.
Sudjelovati u gubitku roditelja izuzetno je teško iskušenje. Za njegova života lako se mogu sjetiti nelagode povezane sa svakom riječi koju je moj otac izgovorio. Međutim, nakon njegove smrti, zatekao sam se kako razmišljam o tome kako bih donio važne odluke. Saša P0pović svojedobno je otkrio dušu i opisao ovu srceparajuću priču, živopisnim detaljima tragedije.
- Godine 1978. dogodila se tragedija kada je moj otac, koji je tada imao 24 godine, doživio prometnu nesreću sa smrtnim ishodom. Dogodilo se to na autocesti kod izlaza Ruma, kada je u njegov automobil slučajno udarilo vozilo s registarskim oznakama grada Zagreba. Majka mi je objasnila detalje njegove smrti i u tom sam se trenutku osjećala potpuno fiksirano. Unatoč herojskim pokušajima da mu se spasi život, na kraju je preminuo od zadobivenih ozljeda u bolnici. Do danas nisam siguran kakva je sudbina vozača koji bi mogli biti odgovorni za njegovu smrt, nisam siguran hoće li biti osuđeni na zatvorsku kaznu. Ove emotivne priče Saša je odisao prije nekoliko godina, pokušavajući suspregnuti suze.
