- Saša Popović preminuo je 1. ožujka na Klinici za onkologiju u Parizu nakon kratke, ali teške bolesti. Imao je 71 godinu. Objava njegove smrti šokirala je Balkan, budući da je dugo bio priznat kao ključna figura u oblikovanju karijera bezbrojnih pjevača i transformaciji glazbene industrije.
Na Novom bežanijskom groblju u Beogradu održan je emotivan skup povodom 40 godina od smrti Saše Popovića, istaknutog kreativnog direktora i jednog od osnivača Grand produkcije. Njegova prerana smrt duboko je utjecala na cijelu regionalnu glazbenu scenu, a ova dirljiva prilika poslužila je kao podsjetnik na duboku naklonost i poštovanje koje je stekao tijekom svog života.
Na parastos je vidno potresena stigla njegova supruga Suzana Jovanović u pratnji djece — kćerke Aleksandre i sina Danijela. Muku koju su proživjeli vidjeli su svi koji su tog dana bili na groblju. Prisutnost suza, zagrljaja i duboke tišine među okupljenima bili su dirljivi pokazatelji neizmjerne poteškoće suočavanja s gubitkom pojedinca koji je bio kamen temeljac obitelji i značajna osoba u svom profesionalnom svijetu.
U društvu obitelji bio je njihov dugogodišnji kum, prijatelj i pjevač Dejan Ćirković Ćira, koji je Suzani bio podrška u najizazovnijim trenucima. Dok je Suzana prilazila grobu, nježno je milovala fotografiju svog preminulog supruga i kleknula pred spomenik, obuzeta jecajima. Cijelo to vrijeme njezina su djeca ostala uz nju, pokušavajući joj pružiti utjehu unatoč tome što su se borila s vlastitom tugom. Tek što su počeli paliti svijeće u spomen na pokojnog Sašu, oglasila su se zvona s crkvenog tornja. Zvuk je odjeknuo grobljem, dodajući duboki sloj simbolike ovoj prigodi – sugerirajući da su čak i nebesa nastojala odati počast izuzetnom čovjeku.
- Grob Saše Popovića bio je ukrašen nizom cvijeća, na kojem se ističe veliko srce izrađeno od bijelih krizantema, koje simbolizira tugu, poštovanje i vječnu ljubav. Na njegovom nadgrobnom spomeniku nalazila se fotografija odabrana s pažnjom da ovjekovječi njegov veseli duh i osmijeh po kojem će ga rado pamtiti. Na ploči je bilo ugravirano njegovo ime, a cijeli je spomenik zračio jednostavnošću i elegancijom, odražavajući dostojanstvo i stil s kojim je živio. Prethodnog dana njegova je obitelj također posjetila grob, želeći provesti vrijeme u miru uz sjećanja na čovjeka koji je duboko utjecao na njihove živote. Ova gesta ne samo da odražava dubinu njihove tuge, već također naglašava otpornost obiteljskih veza koje ni smrt ne može prekinuti.
