Božidar Stošić, koji je poznat po svojim izvanrednim ulogama u domaćem filmu, nije se mogao naći u popularnoj seriji “Bolji život” zbog sukoba s Miodragom Petrovićem Čkaljom. Iako je Božidar bio jedan od omiljenih glumaca Siniše Pavića, kreatora ove kultne serije, njegova odsutnost povezana je s Čkaljinom poznatim “crnim listom” glumaca s kojima nije želio da radi.
Miodrag Petrović Čkalja predstavljao je jednog od najcenjenijih i najvoljenijih glumaca na Balkanu, prepoznatljiv po svojim sjajnim ulogama u komedijama poput “Kamiondžije” i “Vruć vetar”. Iako je bio vrlo talentovan i omiljen među publici, Čkalja je imao određene specifične preferencije kada je riječ o suradnji sa svojim kolegama glumcima.
Preferencija Ova se očitovala u njegovoj poznatoj “crnoj listi”, koja je obuhvaćala glumce s kojima nije imala naziv djeliti ekran. Među njima je bio i Božidar Stošić.
Prema riječima Božidara Stošića, poznatog po ulogama kao što su Srećko Šljivić iz serije “Srećni ljudi” i Đorđe Stamenković Mačak iz “Porodičnog blaga”, sukob sa Čkaljom se desio tokom sastanka Beogradskog dramskog pozorišta. Stošić je istaknuo da Čkalja uživa veliku popularnost, što ga je često stavljalo pod značajan pritisak.
Sukob između njih proizašao je iz nesuglasica koje su se pojavile tijekom tog vremena, što je na kraju rezultiralo time da Božidar nije sudjelovao u seriji “Bolji život”.Iako je bio jedan od najcjenjenijih i najvažnijih glumaca u nekadašnjoj Jugoslaviji, karijera Božidara Stošića je trpela zbog nesuglasica sa Čkaljom. Nažalost, preminuo je 2018. godinu u 82. godinu života, a njegova smrt predstavljala je veliku izgubljenost za domaću kinematografiju. Mnogi su bili iznenađeni saznanjem da je Stošić do samog kraja skrivao svoju bolest.Poznata glumica Seka Sablić izrazila je svoju tugu zbog gubitka, ističući da je Stošić bio važan dio njezina života i da je njegov odlazak predstavljao duboko tužan trenutak.
BONUS TEKST:
Zadivljujuća pojava u prirodi je bioluminiscencija, vidljiva u raznim organizmima, od sićušnih algi do riba koje obitavaju u dubinama oceana. Ova sposobnost generiranja svjetla rezultat je kemijske reakcije koja se odvija unutar tih organizama. Bioluminiscencija ne samo da intrigira istraživače, već također privlači zanimanje svakoga tko ima sreću da joj svjedoči u prirodnom okruženju.
Jedan od najpoznatijih primjera bioluminiscencije nedvojbeno je sjaj koji emitiraju meduze, vidljiv u oceanima diljem svijeta. Ipak, ovaj zadivljujući fenomen ne odnosi se samo na meduze. U plitkim vodama tropskih mora često se mogu vidjeti sićušne alge koje emitiraju svjetlosne efekte kada se uzburkaju, što rezultira prekrasnim svjetlucavim valovima na površini vode. Ovo osvjetljenje nastaje zbog kemijske reakcije koja uključuje enzim poznat kao “luciferaza” i molekule koje se nazivaju “luciferini”, koji oslobađaju energiju u obliku svjetlosti.
U šumovitim područjima neke vrste gljiva, uključujući one iz roda Mycena, posjeduju izvanrednu sposobnost bioluminiscencije. Ove gljive emitiraju svjetlost koja može biti dovoljno jaka da osvijetli obližnje objekte u slabo osvijetljenim okruženjima, pomažući privlačenju insekata koji pomažu u raspršivanju njihovih spora.
Zadivljujući primjer bioluminiscencije može se primijetiti kod dubokomorskih riba i meduza, koje koriste svjetlost u svrhe poput privlačenja plijena, komunikacije ili kamuflaže. U dubinama oceana, gdje gotovo da nema prirodnog svjetla, bioluminiscencija je ključna za preživljavanje ovih morskih organizama, omogućujući im da napreduju u teškim uvjetima.
Bioluminiscencija ne samo da poboljšava naše razumijevanje prirodnih mehanizama, već također motivira znanstvenike i umjetnike širom svijeta da istražuju inovativne primjene ove izvanredne sposobnosti, posebno u područjima kao što su biotehnologija i medicina.
