- Pominjanje Isidore Bjelić budi uspomene na njen izvanredan karakter, hrabrost i nepokolebljivost u suočavanju sa nedaćama koje joj je život stavljao. Njezin narativ nadilazi puko književno postignuće; utjelovljuje teme borbe, ljubavi i nepopustljivog duha. Iako je otišla s ovog svijeta 2020. godine, ostavila je značajnu književnu ostavštinu i inspirativan prikaz svoje borbe protiv bolesti koja je definirala njezine posljednje godine.
Rak jajnika je stanje koje pogađa tisuće žena godišnje, a statistike o preživljenju često mogu biti obeshrabrujuće. Ipak, Isidora se nije dala razuvjeriti ovim brojkama. Krenula je na putovanje kroz 12 zemalja u potrazi za alternativnim metodama liječenja, s ciljem da produži život i ostane sa svojom obitelji. Djeca su joj služila kao primarni izvor inspiracije, a jednom je primijetila:
- “Iako nisam siguran u vezi s podrijetlom raka, osjećao sam se prisiljenim ustrajati.Ove su se riječi pojavile kao snažan amblem njezine odlučnosti i postojane borbe protiv nepoznatog.
Utjecaj emocija i stresa na bolest Isidora je bila uvjerena da se njezina bolest ne može pripisati samo fizičkim čimbenicima; nego je ustvrdila da emocionalni stres igra značajnu ulogu. Naglasila je da “galoni tuge” koje je pretrpjela tijekom svog života ne mogu postojati bez posljedica. Čak i uz njezinu predanost zdravom načinu života, što je uključivalo suzdržavanje od alkohola, cigareta i nezdrave hrane, vjerovala je da su dugotrajni stres i emocionalni stres duboko utjecali na njezino fizičko blagostanje.
Umjesto da se prepusti očaju, Isidora je odlučila tražiti smisao u svim svojim iskustvima. Kroz samorefleksiju i osobni razvoj, marljivo je slijedila svoj duhovni rast, održavajući uvjerenje da svaki izazov s kojim se susreće u životu daje vrijednu lekciju.
Financijski izazovi i humanitarna pomoć bili su značajni čimbenici Isidorine situacije. Liječenje njezine teške bolesti iziskivalo je velike troškove, a često je isticala poteškoće vezane uz financiranje terapija, posebice onih u inozemstvu. Kako bi joj se pomoglo, pokrenuta je humanitarna akcija prikupljanja sredstava za njezino liječenje u Švicarskoj.
Među navijačima istaknuo se pjevač Vlado Georgiev koji je organizirao niz humanitarnih koncerata za prikupljanje neophodnih sredstava. Isidora je izrazila duboku zahvalnost na ovoj pomoći i na svoj prepoznatljiv duhovit način primijetila da je rak “najgora sponzoruša” koja neprestano troši.
- Za Isidora je pisanje nadilazilo puko zanimanje; služio je kao njezino utočište, terapeutski izlaz i način izražavanja. Kroz mnoštvo knjiga i kolumni artikulirala je svoje najdublje misli, strahove, nade i iskustva, nudeći nadahnuće onima koji se suočavaju s vlastitim životnim izazovima.Trajna ostavština njezinih književnih doprinosa je značajna, a njezina bit i dalje odjekuje kroz njezina djela. Čitatelji su je cijenili zbog njezine iskrenosti i spremnosti da se suoči sa životnim poteškoćama, često crpeći utjehu i inspiraciju iz njezinih izraza.
