Priča o ljubavi: Klodijana i Duško Maraš
Kao što mnoge velike ljubavi počinju iznenada, tako je i priča Klodijane i Duška Maraša započela. Njihov brak, koji traje već više od jednog desetljeća, postao je pravi simbol istrajnosti, ljubavi i zajedništva. Smješteni u malenom selu Goševo na planini Golija, suočavaju se s izazovima koje donose surove zime i svakodnevna odricanja. Ipak, njihov dom, ispunjen ljubavlju i toplinom, postao je utočište za njih i njihovu petoro djece.
Ova romantična priča započela je 6. marta 2013. godine kada su ih spojili kumovi. Klodijana, koja dolazi iz Albanije, prvi put je upoznala Duška i, već mjesec i pol dana nakon prvog susreta, donijeli su odluku o braku. Iako je njihov početak bio brz i iznenađujući, brak koji je uslijedio postao je čvrsta veza koja se s vremenom samo učvrstila. Klodijana često naglašava kako je istinska sreća pronaći osobu s kojom možete dijeliti sve – i radosti i izazove života.
Naravno, razlike među njima bile su očigledne od samog početka. Godine, vjerovanje, jezik i kultura činili su njihovu situaciju izazovnom. Klodijana se sjeća straha koji je osjećala prilikom dolaska u Srbiju, nezna što je čeka. Jezička barijera dodatno je pogoršavala njenu nesigurnost, ali ljubav i međusobna podrška prevladali su sve prepreke. S vremenom, njihovi su se izazovi pretvorili u prilike za rast i produbljivanje njihove veze, koja je postajala sve snažnija.
Danas, nakon svih tih godina, Klodijana ističe da je najvažnije bilo to što su oboje stajali jedno uz drugo u teškim vremenima. Njihova ljubav dobila je dodatnu dimenziju kroz pet predivnih ćerki. Odrastajući u planinskom selu, njihova djeca čine se vedrim i ispunjenim entuzijazmom. Klodijana i Duško im na svakom koraku pokazuju vrijednost zajedništva i truda, vjerujući da ljubav i sloga mogu prevladati sve izazove koji im se nađu na putu. Klodijana često ponavlja da je osmijeh i sreća njihove djece vredniji od svih materijalnih dobara.
Kada razmišlja o svom životu, Klodijana se sjeća trenutka kada je prvi put kročila u Duškov dom. Njegova porodica dočekala ju je s otvorenim rukama, a suze radosnice njegovih sestara, koje su je prihvatile kao svoju, ostale su joj urezane u sjećanje. U trenutku kada je postala majka, bila je mlada i nesigurna, ali imala je podršku koja joj je značila više od svega. Ti trenuci su joj pokazali da je život s Duškom bila ispravna odluka, te da prave vrijednosti leže u vezama koje gradimo.
Obitelj Maraš od samog početka bila je svjesna da materijalno blagostanje neće biti njihovo najvažnije obilježje. Stara kuća u kojoj su živjeli bila je u lošem stanju, bez osnovnih komunalnih usluga, ali nisu dopustili da ih to obeshrabri. Klodijana često naglašava da su ljubav i sloga ključni za sreću i da bogatstvo bez njih nema pravu vrijednost. Njihova sreća nije dolazila iz materijalnih stvari, već iz ljubavi, međusobnog povjerenja i zajedničke borbe za bolju budućnost.
Unatoč tome što Klodijana nikada nije upoznala Duškove roditelje, oboje su imali zajedničku želju da izgrade dom koji će biti samo njihov. Resursi su im bili ograničeni, ali tada su se pojavili ljudi velikog srca. Humanitarna organizacija „Srbi za Srbe“ i poznata pjevačica Dragana Mirković pružili su im pomoć koja je bila ključna za završetak gradnje njihovog novog doma. U samo sedam mjeseci, stara kuća zamijenjena je novom, toplom kućom, što je za obitelj Maraš značilo mnogo više od običnog građevinskog poduhvata. To je bio dokaz da nikada ne treba odustajati od snova.
Priča o Klodijani i Dušku doprijela je do srca mnogih, jer pokazuje da ni najteži izazovi nisu prepreka za ostvarenje snova, ako postoji vjera i upornost. Kao što piše Večernji list, u ovoj priči jasno se prikazuje snaga zajedništva i ljubavi koja, suočena s teškoćama, ne dopušta da život postane beznadno težak. Klodijana i Duško svojim primjerom pokazuju kako ljubav, poštovanje i zajednička borba mogu donijeti pravu sreću i ispunjenje, čak i u najtežim okolnostima.
Danas, iako svakodnevica obitelji Maraš i dalje donosi mnoge izazove, njihova djeca imaju sve što im je najpotrebnije – ljubav i pažnju svojih roditelja. Klodijana često ponavlja da im ništa ne fali jer imaju jedno drugo i pet predivnih djevojčica koje su njihova najveća radost. Njihova priča postavlja snažan primjer za sve nas – ljubav nije u materijalnim stvarima, već u onome što možemo pružiti jedno drugome. Za porodicu Maraš, dom na Goliji nije samo fizičko mjesto, već simbol borbe, ljubavi i nade koja traje.
Na kraju, nakon jedanaest godina, njihov brak i dalje traje s istom strašću i snagom. Ova priča služi kao podsjetnik svim parovima da ljubav, poštovanje i zajednička borba za bolju budućnost ostaju temelj svakog doma. U svijetu koji se brzo mijenja, priča Klodijane i Duška pruža nadu i inspiraciju, pokazujući da uz pravu podršku i ljubav, ništa nije nemoguće.
